Antoine Henri Becquerel, rođen 15. prosinca 1852. godine u Parizu. Bio je francuski fizičar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1903. godine.
Studij građevine započeo je 1872. godine na Sveučilištu Ecole Polytechnique, južno od Pariza. Nakon nekoliko godina započeo je rad za Francusku vladu, u Odjelu za ceste i mostove. Doktorsku disertaciju obranio je 1888. godine, te je postao profesor na matičnom fakultetu 1895. godine.
Godinu dana kasnije, Becquerel je otkrio fenomen prirodne radioaktivnosti, proučavajući uranijeve soli. Kada su soli postavljene blizu fotografske ploče prekrivne neprozirnim papirom, ploča se zamagli. Utvrdio je da je fenomen zajednički za sve proučavane soli uranija. Navedene soli neprestano emitiraju nevidljivo radioaktivno zračenje koje djeluje na fotografsku ploču Nastavak istraživanja u području prirodne radioaktivnosti proveli su bračni par Currie, s kojima je Henri Becquerel podijelio Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine zbog izvanrednih zasluga u otkrivanju fenomena prirodne radioaktivnosti.
Prema Becquerelu nazvana je mjerna jedinica za radioaktivnost, bekerel (Bq), krateri na Mjesecu i Marsu, te mineral bekerelit.
Jedan bekerel je definiran kao aktivnost određene količine radioaktivnog materijala u kojem se desi jedan raspad jezgra atoma u jednoj sekundi.