Kako bi se na sustavan način organiziralo zbrinjavanje navedenog otpada, temeljem Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva („Narodne Novine“ br. 125/14), Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva (Program za razdoblje do 2025. godine s pogledom do 2060. godine) (Odluka Vlade RH o donošenju, („Narodne Novine“ br. 100/18) i Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti („Narodne Novine“ br. 141/13, 39/15, 130/17 i 118/18), u Republici Hrvatskoj uspostavit će se Centar za zbrinjavanje RAO (Centar). Temeljem Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti („Narodne Novine“ br. 141/13, 39/15, 130/17 i 118/18), Fond za financiranje razgradnje NEK (Fond) ima obvezu osnovati i upravljati Centrom za zbrinjavanje RAO u Republici Hrvatskoj, kao ustrojstvenom jedinicom Fonda. U Centru će se skladištiti isključivo nisko i srednje radioaktivni otpad u krutom stanju. Prilikom skladištenja otpad ne smije biti u tekućim niti plinovitim fazama.
Nacionalni program kao preferentnu lokaciju za uspostavu Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada navodi lokaciju Vojno skladišnog kompleksa (VSK) Čerkezovac, smještenoj u Općini Dvor na južnim obroncima masiva Trgovske gore. Status te lokacije je definiran kao dugoročno neperspektivna lokacija za Ministarstvo obrane i Oružane snage Republike Hrvatske. Fond za financiranje razgradnje NEK 31. ožujka 2020. godine preuzeo je od Ministarstva zaštite okoliša i energetike (danas Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja) na uporabu lokaciju bivšeg vojno skladišnog kompleksa „Čerkezovac“ u Općini Dvor.
Prve aktivnosti vezane uz izgradnju odlagališta NSRAO-a koje su na razini tadašnje Jugoslavije započete još 1979. godine kada je planirana izgradnja više nuklearnih elektrana. U tom je postupku odabrano 13 preferentnih područja (makrolokacija) za smještaj odlagališta na području bivše Jugoslavije. Nakon napuštanja ideje o saveznom nuklearnom projektu, 1987. godine osnovana je Služba RAO pri NE Krško koja je preuzela vođenje daljnjih projektnih aktivnosti, uključujući i koordinaciju razrade metodologije i postupka izbora lokacija odlagališta RAO-a na teritoriju obiju republika. Služba RAO pri NE Krško je u internom dokumentu 1987. godine izlučivanjem nepogodnih i manje pogodnih prostora preliminarno predložila potencijalna područja koja treba dalje istražiti kao makrolokacije za smještaj odlagališta NSRAO-a: kao najprihvatljiviji su istaknuti masivi Psunja, Moslavačke gore i Trgovske gore, a visok stupanj prihvatljivosti imali su masiv Papuk-Krndija, Požeška gora, veći dio Zrinske gore i Petrova gora te donekle Lasinjsko pobrđe i Dilj. Temeljem toga je tvrtki INA-Projekt povjereno da namjenski vrednuje teritorij Republike Hrvatske za smještaj odlagališta RAO-a, a Elektroprojektu iz Zagreba da izradi prijedlog rješenja odlagališta tunelskog tipa. U Sloveniji je vrednovanje teritorija proveo Geološki zavod, a idejno rješenje površinskog tipa odlagališta Inženirski biro Elektroprojekt iz Ljubljane. U Hrvatskoj su tada najpovoljnijim lokacijama ponovno ocijenjene Moslavačka gora, Psunj i Trgovska gora.
Tadašnja hrvatska Vlada je 1988. godine preko nadležnih komiteta (danas ministarstava) zadužila „Zajednicu elektroprivrednih organizacija Hrvatske“ (ZEOH; danas: Hrvatska elektroprivreda (HEP)) da organizira izradu studije koja će sadržavati prostorno-planske podloge, rezultate istraživanja i ocjenu podobnosti lokacija, ne samo za odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada, već i za termoelektrane i nuklearne elektrane u Hrvatskoj. Proces izbora lokacije vodio je Urbanistički institut Hrvatske (UI) koji je odabran za stručnog koordinatora izrade Studije. UI je osnovao Stručnu skupinu koja je trebala:
- utvrditi metodološki postupak odabira mogućih lokacija;
- definirati izlučne i usporedbene kriterije;
- provesti vrednovanje cijelog teritorija Republike Hrvatske (RH); i
- predložiti nekoliko najpovoljnijih, odnosno preferentnih lokacija, koje bi zatim bile unesene u „Program prostornog uređenja Republike Hrvatske“.
Razvoj idejnog rješenja za dvije moguće inačice (podpovršinsko odlagalište tunelskog tipa, površinski tip odlagališta s inženjerskim strukturama) povjeren je tvrtki „Elektroprojekt“ koja je slične prijedloge izradila i prilikom planiranja odlagališta NSRAO-a 80-tih godina.
Izbor lokacije u Hrvatskoj temeljio se na eliminacijskim kriterijima odobrenim 1992. godine od strane Vlade Republike Hrvatske (Zaključak o utvrđivanju kriterija za izbor lokacija za termoelektrane i nuklearne objekte, „Narodne novine“ br. 78/92). U izradi dokumenata sudjelovao je niz stručnih institucija, a najveći je dio posla obavilo posebno osnovano Javno poduzeće za zbrinjavanje NSRAO-a i ING-a utemeljeno odlukom Vlade Republike Hrvatske 1991. koje je trebalo biti operativna organizacija za organizaciju skrbi o RAO-u u Republici Hrvatskoj. Javno poduzeće je kasnije preimenovano u Agenciju za posebni otpad, odnosno APO d.o.o.
Proces odabira lokacije nadzirala je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) koja je savjetovala sudionike o najboljim tehnološkim rješenjima. Tijekom 1993. izabrano je sedam potencijalnih područja te je unutar njih odabrano više manjih područja kao potencijalnih lokacija. Poslije verifikacije 1995. godine, lokacije su međusobno uspoređene i evaluirane, te su odabrane 4 preferentne lokacije. Lokacije su odabrane tako da su zadovoljile sve postavljene eliminacijske kriterije, o čemu postoji opsežna dokumentacija. Odlukom Zastupničkog doma Sabora iz 1999. godine u Prostorni program Republike Hrvatske uvrštena je lokacija Trgovske gore, kao preferentna lokacija za provođenje daljnjih istraživanja. Isto je potvrdila i Vlada Republike Hrvatske 2018. godine prihvativši Nacionalni program.
Tijekom pripreme uspostave odlagališta pripremljen je niz dokumenata poput već spomenutih idejnih rješenja za odlagališta tunelskog i kasetnog tipa, zatim programa istraživanja lokacija, preliminarne ocjene sigurnosti za odlagalište kazetnog tipa na lokaciji Trgovska gora, investicijski programi i sl.
Tako je Trgovska gora 1999. godine uvrštena u Program prostornog uređenja Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 50/99) kao potencijalna lokacija za odlagalište NSRAO-a, uz formulaciju: „Trgovska gora se, na temelju preliminarnih istraživanja, utvrđuje prostorom za izgradnju odlagališta. Na utvrđenom prostoru treba osigurati uvjete za daljnja istraživanja. Potrebna istraživanja treba nastaviti u skladu s međunarodnim standardima i sudjelovanja javnosti. Isto tako treba utvrditi postupke koji će osigurati partnersku ulogu lokalne zajednice s jasnim uvidom u sve aspekte izgradnje i korištenja ovog objekta (nadzor nad sigurnošću, gospodarske koristi i ograničenja, mogući oblici nadoknade lokalnoj zajednici i sl.).“
Ispunjenje svih preuzetih međunarodnih obveza Hrvatska može početi rješavati samo nastavkom aktivnosti na analizi opcija uspostave nacionalnog odlagališta radioaktivnog otpada koje se planira nakon 2050. godine.
U okviru centra previđa se uspostava sljedećih postrojenja:
- središnje skladište za IRAO i II iz Republike Hrvatske (rekonstrukcija postojećih građevina vojnog skladišta tipa UBS-20),
- dugoročno skladište za NSRAO iz Nuklearne elektrane Krško (izgradnja novog objekta),
- upravna zgrada i zgrada osiguranja,
- infrastruktura Centra: prometne, parkirališne i manipulativne površine.
Sukladno obvezama iz Međudržavnog ugovora i Nacionalnog programa početak pogona oba skladišta planira se za 2023. godinu. Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada projektira se sukladno zahtjevima za projektiranje objekta za skladištenje radioaktivnog otpada, utvrđenih i međunarodno verificiranih, a zatim i objedinjenih u smjernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju. Za izolaciju RAO-a u skladištu od ljudi i okoliša, koristi se sustav od više barijera pri čemu svaka od barijera ima neku posebnu ulogu. Barijere imaju dvostruku ulogu: one, s jedne strane, sprječavaju širenje zračenja i radioaktivnih tvari u okoliš a, s druge strane, onemogućuju prodor vode do uskladištenog otpada. U skladištima se obično koriste 3 barijere: bačva (paket), spremnik (natpaket), te sama građevina koja može biti površinska ili ukopana zbog dodatne zaštite.
Za potrebe skladištenja IRAO-a i II-ja na lokaciji Centra predviđa se skladište koje se sastoji od dvije građevine: prijemna građevina i skladišna građevina. U naravi za potrebe središnjeg skladišta IRAO-a i II-ja rekonstruiraju se postojeće građevine tipskom poluukopanom skladišta tip U-20. U prijemnoj građevini nije predviđeno skladištenje IRAO-a i II-ja, već će se u njoj provoditi prihvat, verifikacija i pakiranje. U skladištu je predviđeno skladištenje svih količina IRAO-a i II-ja u spremnicima (bačvama) certificiranim za skladištenje II-ja.
Za potrebe dugoročnog skladištenja NSRAO-a iz NE Krško na lokaciji Centra predviđa se jedno skladište tj. gradnja jedne nove građevine. Bit će to jednostavna i jednoprostorna armiranobetonska građevina s upravljačkim i pomoćnim prostorima, građena prema najsuvremenijim standardima. Sav NSRAO iz NEK-a koji će se skladištiti u Centru će se najprije transportirati u neki od centara za obradu RAO-a u Europi gdje će biti obrađen i kondicioniran u armiranobetonske spremnike (RCC) okvirnih dimenzija 2x2x2 m3 predviđene ukupne mase do 15 tona po jednom punom spremniku. Takav konačni paket otpada neće sadržavati niti tekući niti plinoviti otpad te ne postoji opasnost od bilo kakvog ispuštanja u okoliš. Skladištenje NSRAO-a će se vršiti slaganjem RCC spremnika u tri razine.
Za postrojenja Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada neophodno je ishoditi dozvole i suglasnosti sukladno važećim hrvatskim propisima, regulativi Europske unije i međunarodnim ugovorima, normama i preporukama.
U tijeku je provedba Projekta uspostave Centra koja se sastoji od sljedećih aktivnosti: terenski istraživački radovi na lokaciji Centra, definiranje nultog stanja radioaktivnosti, sigurnosna studija i izvješća, projektna dokumentacija i studija izvodljivosti te procjena utjecaja zahvata na okoliš. Navedene aktivnosti podijeljene su u tri cjeline (grupe poslova) te su međusobno ovisne i nadopunjuju se.
Croatian 
English