Obveze, preporuke, ugovori

Hrvatske obveze prema otpadu iz NE Krško

Hrvatska elektroprivreda d.d. (HEP d. d.) je 50 postotni suvlasnik Nuklearne elektrane Krško (NEK). Iz toga slijedi da je HEP d.d., a posredno i Republika Hrvatska, suodgovorna za razgradnju NEK i zbrinjavanje polovice radioaktivnog otpada koji je nastao ili će nastati kao posljedica pogona i razgradnje NEK.

Takva odgovornost načelno proizlazi iz općeprihvaćenih međunarodnih normi i pravno obvezujućih konvencija kojima je Republika Hrvatska pristupila, a konkretno je utvrđena Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", br. 9/02 dalje: Međudržavni ugovor).

Sastavljen temeljem Ugovora o energetskoj povelji, Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti i Zajedničkoj konvenciji o sigurnosti zbrinjavanja ING i RAO, kao i prethodnih međurepubličkih sporazuma o NE Krško, Međudržavni ugovor je potpisan 19. prosinca 2001. godine, a stupio je na snagu 11. ožujka 2003. godine. Međudržavnim je ugovorom osnovano društvo NEK d.o.o., određeni njegovi suvlasnici, definirani su proizvodnja i prijenos energije, troškovi, razgradnja i odlaganje otpada i istrošenoga goriva te financiranje, zaštita ulaganja, pravo prvokupa, nadzor provedbe ugovora i rješavanje sporova.

Razgradnja NE Krško i zbrinjavanje ING i RAO pobliže su utanačeni u člancima 10. i 11. Međudržavnog ugovora. U članku 10. utvrđuje se da je razgradnja NEK i odlaganje RAO i ING zajednička obveza te da su ugovorne stranke suglasne da će osigurati učinkovito zajedničko rješenje za razgradnju te za odlaganje RAO i ING, kako s gospodarskog stajališta tako i sa stajališta zaštite okoliša. Lokacija NE Krško može se koristiti za privremeno skladištenje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva do kraja životnog vijeka. Ako ugovorne stranke ne postignu dogovor o zajedničkom rješenju odlaganja RAO i ING do kraja redovnog životnog vijeka, obvezuju se da će najkasnije dvije godine nakon tog roka završiti s preuzimanjem i odvoženjem RAO i ING s lokacije NEK i to svaka po polovicu.

Međudržavni ugovor jasno određuje da će obje države zajednički planirati razgradnju NEK i financirati je u jednakim dijelovima. Međutim, zbrinjavanje ING i RAO iz NEK nije na isti način jednoznačno određeno. Nedvojbeno je da će države zajednički izrađivati Program odlaganja ING i RAO te u jednakim dijelovima financirati njegovu izradu. Realizacija ostalih odredbi zahtijeva konkretne dogovore između dvije države.

Programi razgradnje NEK i odlaganja ING i RAO jedini su formalno predviđeni instrument dogovaranja odnosno provođenja Međudržavnog ugovora u tome području. Za izradu Programa razgradnje NEK i Programa odlaganja ING i RAO potrebno je izraditi potporne studije i projekte, koje moraju biti u skladu s nacionalnim strategijama i programima.

Za praćenje provođenja Ugovora članak 18. zadužio je Međudržavno povjerenstvo, u kojemu obje države imaju simetrična izaslanstva. Na čelu hrvatskog izaslanstva je ministar gospodarstva Republike Hrvatske.

Primjena Međudržavnog ugovora na tematiku razgradnje NEK i zbrinjavanja otpada započela je odmah nakon njegova stupanja na snagu, jer je Međudržavno povjerenstvo već u proljeće 2003. godine definiralo Projektni zadatak za izradu zajedničkog programa.

Ulaskom RH u Europsku Uniju Međudržavni ugovor postao je dio pravne stečevine EU. Direktiva 2011/70/Euratom uvažava specifični slučaj zajedničke slovensko-hrvatske odgovornosti za radioaktivni otpad iz NEK te eksplicitno podupire primjenu Međudržavnog ugovora.